Ove nedelje u fokusu je: Bandiera Rossa. Nećemo se, kao ranijih nedelja, upuštati u detaljnu analizu određenog pivskog stila jer je Bandiera Rossa odista jedinstveno pivo koje se ne uklapa ni u jedan standardni okvir. Stoga ćemo se usredsrediti na nastanak ovog piva kao i na ono čime je inspirisano. Pre svega, pojam “crvena zastava“ jasno asocira na revoluciju, a ime i crvena boja ovog piva nisu odabrani slučajno. Skorašnji razvoj zanatskog pivarstva i iznenadni porast njegove popularnosti upravo jeste svojevrsna revolucija – kako protiv piva bledog, razblaženog ukusa, koja na globalnom nivou i za globalne potrebe proizvode gigantske korporacije odgovarajući jednom uopštenom, nedefinisanom “ukusu”, tako i za vrednosti kao što su vrhunski kvalitet piva, pažljiva zanatska izrada, usredsređenost na lokalnu zajednicu, izrazita jedinstvenost proizvoda. Trebalo je da prođe neko vreme dok talas pivske revolucije nije zapljusnuo i Srbiju, no sada je u punom zamahu i piva poput Bandiera Rossa-e doprinose njegovom zamajcu.
Ovaj svojevrsni talas pivske revolucije zaukao se u SAD-u kasnih 70-tih/ranih 80-tih godina, zahvatajući prvo zapadnu obalu i severoistočni deo zemlje, valjajući se ka istoku, kako bi “popunio rupu” između dve obale i konačno prešao Atlantik i otišao dalje od njega, a u Srbiji su njegovi efekti u pravoj meri počeli da se osećaju 2015. godine, kada se dogodila prava eksplozija u domenu razvoja zanatskog pivarstva na ovim prostorima. Razbeerbriga je upravo te 2015. godine počela da staje na svoje noge i kada je trebalo odlučiti kakvo pivo proizvesti, bilo je od velike važnosti napraviti pivo koje bi odražavalo vrednosti za koje se zalažemo, a u ovom slučaju to je značilo napraviti nešto što odudara od dve previše pojednostavljeno shvaćene kategorije piva u koje se moglo svrstati maltene svo pivo dostupno na našem tržištu: svetlo pivo i crno pivo. Upravo zato je crvena boja bila očigledan izbor: daleko od obe ove previše opšte i neprecizno shvaćene kategorije, vezana za revolucionarne pokrete, istovremeno smela i izražajna. To pivo moralo je biti otelotvorenje svih ovih aspekata i naravno, što je najvažnije, sjajno pivo u čijem ispijanju uživamo. Crvena boja je odredila da, kada su u pitanju žitarice, moramo da posegnemo za značajnim količinama karamelnog slada i to je upravo ono što Bandiera Rossa sadrži.
Kombinacija četiri različita karamelna slada daje pivu bogatu boju i izrazit ukus slada sa tonovima prženog, karameliziranog ječma, dok osnovni sladovi doprinose suvoći ukusa, stvarajući pivo čiji finiš zadovoljava i ostavlja trag slatkoće koja traje. Naravno, taj finiš nije mogao biti kompletan bez balansirajućeg efekta koji daje hmelj, a jedna neverovatno sjajna okolnost bila je da baš kada smo mi 2015. godine počeli da proizvodimo pivo, još jedan lokalni proizvođač otisnuo se na svoje smelo putovanje u sferi preduzetništva: ponovno uzgajanje hmelja u Vojvodini! Nedaleko, na putu za Bački Petrovac, firma Petrovec tek što je zasadila prve klasične američke sorte hmelja i otrgla iz zaborava nege tradicionalne srpske sorte. Smesta smo postali njihovi fanovi i kupili prvi hmelj koji su proizveli. Puno ovog hmelja otišlo je upravo u Bandiera Rossa-u, koja je postalo prvo pivo napravljeno u Srbiji od 100% hmelja iz domaće proizvodnje. I ono to još uvek jeste. Upravo je to jedan od razloga zbog čega Bandiera Rossa predstavlja sve ono što je naša pivara. Ponosni smo što je Bandiera jedno od naših pet vrhunskih standardnih piva i u njemu uživamo svaki put kada nam se ukaže prilika. Nadamo se da će tako biti i sa vama. Do sledećeg puta, neka se vijore crvene zastave i naravno – cheers i živeli!